Jednostavnost pripremanja pizze na prvi pogled navodi na pomisao daje mali broj načina spravljanja pizzze. Međutim, istina je upravo suprotna. Granica broja kombinacija sastojaka od kojih se stvara nadjev za pizzu, jednaka je granici ljudske maštovitosti primijenjene u pronalaženju novih okusa.
Pizze se međusobno razlikuju prema načinu kako se izrađuje tijesto, prema načinu nadijevanja tijesta odabranim namirnicama, te prema broju i vrstama osnovnih sastojaka nadjeva. Ponekad je zaista teško povući granicu između dvaju recepata za pizze i reći koliko se dobiveni okusi razlikuju.
U receptima što slijede, svi se slučajevi – kada se okus pizze mijenja samo izmjenom manje značajnog sastojka ili promjenom pojedinog začina – prikazuju kao varijante osnovnog recepta, a samo se značajne izmjene u sastavu nadjeva obrađuju kao novi recepti.
Prema načinu nadijevanja tijesta, razlikuju se obične (standardne), pokrivene, preklopljene i nenadjevene pizze.
Nenadjevene pizze dobile su naziv po tome što se jedan ili više sastojaka, inače upotrebljavanih samo za nadjev, umiješa u tijesto pizze, a nemaju nadjev koji se stavlja na tijesto.
Za pripremanje pokrivenih pizza tijesto treba podijeliti na dva dijela. Svaka se polovica tijesta razvalja u oblik koji odgovara tavi za pečenje pizze. Dobiveni listovi tijesta će u prosjeku biti dvostruko tanji no što je uobičajeno za standardne pizze. Pizza se dalje radi tako što se jedan list tijesta nadijeva pripremljenim sastojcima i začinima, a drugim se pokrije nadjeveno tijesto.
Preklopljene pizze su slične pokrivenima jer je i kod jednih i kod drugih nadjev pokriven tijestom. Međutim, postoje i dvije razlike. Tijesto zamotanih pizza je normalne debljine jer se ove pizze (na talijanskom jeziku nazvane »calzone«, što bi se moglo prevesti kao »velika čarapa«) rade tako što se nadjev polaže samo po polovici okruglog tijesta pizze.
Druga polovica tijesta, koja ostaje nezačinjena, presavije se preko nadjevenog dijela tijesta pa se tako dobije pizza oblika polumjeseca. U toj se razlici oblika nalazi druga spomenuta razlika zamotanih pizza u odnosu na pokrivene koje su klasičnog okruglog oblika.
Prema broju osnovnih sastojaka nadjeva, pizze se dijele na jednostavne, složene i miješane. Nadjev za jednostavne pizze radi se samo od jednog sastojka. To može biti rajčica, gljive, sir ili nešto drugo. Pored osnovnog sastojka na pizzu se dodaju začini (origano, bosiljak ili dr.). Tako se i sa »siromašnim« nadjevom može napraviti vrlo ukusna pizza, danas su mnogo češće složene pizze koje traže da se nadjev priredi od dva ili tri osnovna sastojka, uz dodatak začina.
Miješane pizze se smatraju posebno ukusnima i zato su vrlo tražene. Njihov nadjev sadrži više od tri sastojka, a uz to su još i bogato začinjene. Ove pizze pružaju dobru priliku osobi koja ih priprema da pokaže svoju umješnost i ukus te sastavi sastojke i začine nadjeva koji joj najviše odgovaraju.
Možda je najvažnija podjela pizza prema vrstama osnovnih sastojaka nadjeva jer razlike u izabranim namirnicama za nadjev najviše utječu na okus koji će poprimiti pizza. Osnovne grupe namirnica od kojih se stvaraju nadjevi za pizze su gljive, sir, riba, morski glavonošci, školjke i rakovi, meso, suho meso, povrće, voće, tijesto i začini.
Nadjevi pizza uglavnom se slažu iz različitih grupa namirnica. U pravilu jedna grupa prevladava. Primjetno je da se u velikoj većini pizza upotrebljava rajčica u jednom od oblika (svježa, umak, koncentrat i dr.). Zbog raširenosti u primjeni ovaj važan sastojak nadjeva, u naslovima recepata koji slijede, nije posebno spomenut.
Količine potrebnih namirnica koje se predlažu u receptima, date su za jednu pizzu promjera 25 – 30 cm. Ne treba ih se strogo pridržavati jer će stvarne količine namirnica za tijesto i nadjev ovisiti o ukusu, raspoloženju i »džepu« osobe koja priprema pizzu.
Preporuke o trajanju pečenja su orijentacione. Kako je ranije obrazloženo, na to utječu: tip pećnice, debljina i vrsta tijesta, upotrijebljena količina nadjeva, vlažnost nadjeva i drugi činioci.