Smilje

Smilje (Helichrysum italicum)

Najčešći domaći nazivi: cmilje, zlatnocrvena trava, marjetica, smiljak

Smilje
Smilje

Smilje je mediteranska biljka koja raste na sunčanim kamenjarima, visoka do 60 cm, uskih listića i žutih cvjetova, tradicionalno upotrebljavana za tretiranje astme, migrene, jetrenih tegoba i kožnih oboljenja. Smilje je trajna zeljašta biljka sivkaste boje od obilja vunastih dlaka.

Stabljika je uspravna, nerazgranjena, obrasla duguljastim listovima, a na vrhu nosi nekoliko žutih glavičastih cvatova. Raste na pijesku, uz obalu mora, općenito u Dalmaciji, u kamenjarima i pukotinama stijena uz puno sunčeve svjetlosti. Prirodno mu je štanište Mediteran, južna Evropa. Vrlo je otporan na studen.

Smilje cvjeta od juna pa do oktobra. Sakupljaju se svježi cvjetovi u početku cvatnje, sa što kraćom štapkom, najbolje u vrlo ranu zoru. Cvijet se lako upali, pa ga treba destilirati u istom danu. Od tone cvijeta se dobije litra ulja. Cvjetne glavice sakupljamo prije otvaranja, te ih sušimo u sjeni na vrućem zraku. Suhe cvjetove čuvamo u hermetički zatvorenim posudama. Ako se od cvijeta radi macerat, ili se oštavlja za pripremanje čajeva, najbolje je brati samo cvjetove, bez štapki, jer štapke sadrže deset puta manje eteričnog ulja.

Ipak, štapke je teško brati i odvajati. Također, ovo cvijeće se odmah nakon branja mora rasprostrijeti za sušenje u hladnoj i suhoj prostoriji. Macerati se rade tako da se suhe biljke potope u stabilno ulje, npr. maslinovo ili biljno i ostave dobro zatvoreni više od mjesec dana na toplini. Sunce bi trebalo izbjegavati zbog toga što ulja na visokim temperaturama i svijetlosti nepotrebno oksidiraju.

Koriste se njegovi cvjetovi, pogotovo za proizvodnju eteričnog ulja. U fitoterapijske svrhe koristi se i cvijet, ali katkad i herba (zelen) biljke u cvatu. Cvjetovi i listovi smilja sadrže jako gorke tvari, flavonoide. Premda čaj smilja ima iznimno ugodan, gotovo parfemski miris, njegov je okus gorak.

Po tome pomalo nalikuje na čaj cvijeta prave lavande, koji je takoder ugodna mirisa, ali gorka i neugodna okusa. Smilje se mora destilirati u roku 24 sata nakon branja, a za terapeutsku upotrebu smatraju se najpoželjniji varijeteti bogati italodionima (oko 30%), neterpenskim diketonima, najefikasnijim poznatim spojevima koji pomažu apsorpciji hematoma, a takoder i iznimno djelotvorno utječu na regeneraciju tkiva.

Upotreba smilja u fitoterapiji gotovo je zaboravljena. Kao mnoge gorke biljke, djeluje kao koleretik (potiče protok žuči), čime olakšava proces probave (trebaju ga se kloniti ljudi koji imaju žučne kamence).

Smilje ima i svojih prednosti – osim što djeluje na žuč, pojačava i lučenje probavnih sokova u želucu (stomahik) te lučenje probavnih enzima iz gušterače. Stoga bi bilo idealno za sve koji pate od otežane probave. Smilje se uobičajeno koristi u obliku infuza (čaja), a danas rjeđe i tinktura.

S čajem ne treba pretjerati, prije svega zbog gorkog okusa: 2 čajne žlice suhog i usitnjenog smilja prelije se s 1,5 do 2 dcl kipuće vode, a svježe spravljen čaj pije se prije obroka jednom do dva puta dnevno, po potrebi.

Tinktura se spravlja u 45-postotnom etanolu: 1 kg suhe biljke ekstrahira se u 5 litara etanola, a dnevna doza iznosi 2-4 ml u čaši vode, jednom do tri puta dnevno. Tijekom proizvodnje eteričnog ulja nastaje još jedan zanimljiv proizvod, hidrolat ili cvjetna vodica smilja. Nanesena sprejem na kožu, vlaži je i smiruje upale. Posebno je ugodna mirisa.

Smilje  imortelle (besmrtan), dobilo je reputaciju da ima moć izbrisati tragove vremena na licu. Manje poetičnim riječima: djeluje protiv bora te revitalizira i regenerira umornu i zrelu kožu izloženu vanjskom i unutarnjem stresu.

Recept za domaću kremu protiv bora: 15 ml biljnog ulja argana, hladno prešanog i nerafiniranog; 15 ml biljnog ulja ploda divlje ruže, hladno prešanog i nerafiniranog; 2-4 kapi eteričnog ulja smilja.

Zatvorite u bočicu od 30 ml i dobro izmiješajte. Nanosi se u tankom sloju, najčešće navečer. To ulje iznimno je hranjivo i već nakon prvog nanošenja koža poštaje življa i sjajnija. Za svježe ožiljke koristimo eterično ulje smilja u kombinaciji sa eteričnim uljem širokolisne lavande, te biljnim uljima nevena i ploda divlje ruže. Za stare ožiljke, uz smilje koristimo eterična ulja ružmarina, lavande, u biljnim uljima ploda divlje ruže, kantariona.

Sličnu kombinaciju koristimo i za tretiranje strija. Kod sportske ozljede i bolova na mjesto udarca i boli možemo nanijeti jednu kap smilja i jednu kap eteričnog ulja paprene metvice, djelovanje je trenutno. Kod njege kože u kombinaciji sa hladno prešanim uljem jojobe ili makadamije, koristimo ga za njegu zrele, suhe kože; zajedno sa maceratom nevena izvrsno djeluje na ekceme i lišajeve.

Još u Homerovo vrijeme Grci su cijenili smilje kao odličn lijek za rane, dok se u starim narodnim pjesmama smilje spominje kao lijep mirisni cvijet za kićenje djevojaka i momaka (“nit’ je smilje nit’ bosilje, već miriše duša djevojačka”). Na našim otocima vjeruje se da smilje u svojim cvjetovima akumulira sunčevu toplinu. Zbog toga žene paperjastim cvjetovima smilja pune jastuke kojima se griju kad zapuše hladna bura.