Senotenijaza-kod pčela radilica

Senotenijaza je mijaza koja se javlja kod pčela radilica u toku ljeta. Rijetko se javlja kod trutova, što se objašnjava njihovom slabom aktivnošću i kod matice jer ona napušta košnicu samo u momentu parenja i u vrijeme rojenja.

Uzročnik: senotenijazu uzrokuje larve muve Senotaenia tricuspis Meig
koje su raširene u cijelom svijetu. Ova muva nije specifično vezana samo za pčelu. Ženka je viviparna, odnosno polaže žive larve. Broj larvi u jednoj ženki može da bude 700 do 800. Larve prolaze kroz nekoliko stadijuma razvoja.

Larve prvog stadijuma duge su 0,5 do 0,8 mm i vrlo brzo se transformišu u larve drugog stadijuma, duge 9 mm. One se hrane hemolimfom pčele, koja ubrzo ugine. Larve trećeg stadijuma duge su 1 cm, bjeličaste boje, sa izraženim segmentima na tijelu. One se hrane grudnim mišićima i mekim tkivima abdomena.

Prije nego što se preobraze u lutku larve mogu da pređu u drugu mrtvu pčelu i da pojedu njena tkiva. Zrela larva napušta leš pčele, puže po površini tla, a zatim se zavlači u zemlju, gdje se poslije 7 do 14 dana transformiše u odraslu muvu.

Razmnožavanje i širenje unutar društava: Zapaženo je da se S. tricuspis Meig javlja od maja do avgusta, što zavisi od klimatskih uslova. Muva se penje na krovove košniva već u jutarnjim satima i na njima se zadržava u toku dana dok god postoji sunčeva svjetlost. Više posjećuje krovove košnica koje su svijetle boje, kada su one postavljene na svijetlom mjestu.

Pri većoj temperaturi (od 25 – 30 °C) muva odlazi na osjenčene košnice. Muva napada pčele sa košnice kada one polijeću, tako što se obara na njih u toku leta, kada savije zadnji dio tijela i položi larvu između glave i toraksa pčele. One polažu samo jednu larvu po pčeli u razmaku od 20 minuta.

Smatra se da muve privlači tipičan zvuk pčele kada one izlijeću iz košnica. Nekada, pčela može naglom promjenom leta da izbjegne muvu. Ponekada se mogu vidjeti pčela i muva kako su spojene u vazduhu i kako naglo padaju na tlo. Tom prilkikom muva brzo napusti pčelu, dok pčela ostane na zemlji.

Senotaenia tricuspis

Simptomi bolesti: simptomi na pčeli zapažaju se neposredno pred njeno uginuće, kada je larva u grudnom segmentu, među mišićima za pokretanje krila i nogu. Pčela ne može da leti, pada sa okvira na pod košnice i pokušava da izađe iz nje.

Jedan od simptomatičnih pokreta pčela u kojima je larva je „trljanje” prednjim parom nogu u predjelu iza glave, na mjestu prodora larve u toraks. Takve pčele se nazivaju „grebačice“. Kod pčele koje se kreću uočava se blago naduven abdomen. Izlazak bolesnih pčela je posebno intenziviran uveče ili rano jutro.

U prva 24 sata poslije prodora larve još nema vidljivih promjena. Na mjestu gdje larva prodire u pčelu se može naći ožiljak u vidu crne tačkice, ovo je fenomen melanoze. Neposredno poslije prodora larve se smještaju u lobule pljuvačnih žlijezda u toraksu ili plivaju u hemolimfi između njih.

Posle toga larve prolaze dublje i smiještaju se između mišića toraksa i hitinoznog pokrova pčele. U mišićnim vlaknima se zapaža liza miofibrila koja nastaje djelovanjem litičkih enzima larve muve, koji bukvalno mišićna vlakna pretvaraju u pihtijastu masu. Raspadanje mišića se nastavlja napredovanjem larve sve dok se toraks pčele ne pretvori u kavernu punu larvi.

Poslije razaranja toraksa larva prelazi u cavum abdominis, gdje takođe uništava sva meka tkiva, sve dok se cijelo tijelo pčele ne pretvori samo u hitinozni oklop koji ispunjava larva. Zrela larva uvijek napušta pčelu perforacijom kroz intersegmetalne otvore. Leš pčele ima miris na trulež.

Dijagnoza i terapija: dijagnoza se postavlja na nalaza larvi u toraksu uginule pčele. Lagano se uzme pčela, odvoji se glava pincetom u nivou prvih traheja i lagano prstima istisne larva iz toraksa pčele.

Postoji mehanički i hemijski metod suzbijanja senotenijaze. Prvi podrazumeva radikalno smanjivanje parazita tako što se na krov košnice stavi beli lavor pun vode na koji muve naleću i u njemu se dave. Hemijski metod podrazumeva upotrebu insekticida.