Prvi pohod pčelinjaku

Pripreme u ranom proljeću

Još prije nastupa proljeća pčelar mora nastojati da sav svoj pčelarski pribor i materijal dovede u red, jer kasnije u proljeću, kad nastupi rad oko pčela, obično neće za to imati dovoljno vremena. Prazne košnice i njihove nastavke, koji su popustili, treba čavlima pritegnuti. Pukotine valja zatvoriti staklarskim kitom ili rastopljenim katranom, a obnoviti nekima i bojenje, pogotovo onima koje stoje vani na nezaštićenom prostoru. Umjesto firnisa može se upotrijebiti i punomasno mlijeko s bojom za drvo. Takva boja traje doduše nešto kraće, ali je znatno jeftinija.

Vosak dobiven od starog saća ili onaj kupljeni valja što prije predati na preradu u umjetne satne osnove. Takve osnove postaju znatno čvršće ako dulje odleže.

Do proljeća svaki pčelar treba da ima gotov plan rada. Iz svojih bilježaka iz prošle godine može ustanoviti kako će uštedjeti na troškovima i vremenu oko pčela. Ozbiljnom pčelaru nije svejedno hoće li ga proizvedeni kilogram meda stajati manje ili više.

Prve aktivnosti pčela

U ranom proljeću, dok još nije snijeg okopnio, kad se temperatura za mirnog vremena podigne u hladu na 14 °C, pčele će kod nas u sjevernim krajevima izlijetati na svoj prvi, tzv. pročisni izlet. Poneke jake pčelinje zajednice, koje su dobro zimovale, neće još izlijetati jer za to nemaju potrebe, dok će neke slabije, koje su loše zimovale, izlijetati i pri nižoj temperaturi. Pčelar u to doba treba da je već odgrnuo snijeg ispred pčelinjaka i da je ispred košnica razastro nešto suhe slame da pčele ne padaju na mokru i hladnu zemlju.

Odmah nakon pročisnog izleta počne se u pčelinjoj zajednici sve više širiti leglo. Pri tome pčelama treba vode. Zato pčelar treba da postavi pojilo. Ako nema pojila, pčele traže vodu na okolnim pojilištima za stoku, pa susjedi mogu prigovarati. Za pojilo dobro posluži kakvo burence od 50 litara ili stara kanta za med. Treba samo ovakve posude urediti tako da voda iz njih kroz slavinu ili kroz trstiku polagano kaplje na koso položenu dasku. Na dasci se pribiju cik-cak letvice da se voda što dulje zadržava. Po iskustvu starih pčelara dobro je vodu malo osoliti, najviše sa 0,1%. Pojilo se stavlja na sunčano i od vjetrova zaklonjeno mjesto.

Prvi najpotrebniji zahvati

Nije uputno odmah nakon pročisnog izleta vršiti neke detaljne preglede košnica. Jedini su izuzetak sumnjive zajednice. Stanje u košnici može se ponekad prilično pouzdano izvana ustanoviti. Evo nekoliko primjera:

Svaki pčelar iz iskustva zna koliko je teška jedna njegova košnica U kojoj je dovoljna zaliha meda. Ako košnicu malko podigne sa stražnje strane, može odmah ustanoviti je li, s obzirom na zalihe, sve u redu. Ako su košnice u zbijenom redu poput lisnjača, nije neobično da neka zajednica bude opljačkana (vidi: Spašavanje gladnih pčela).

Kad pčele ispred košnice pužu i dršću krilima u većem broju, onda to može biti znak zaraznih bolesti, ili nozemoze ili grinjavosti (vidi: Bolesti pčela).

Ako se na izvučenom ulošku nađu izgrizene pčele i njihova krila, znak je da je u košnici bio miš ili rovka.

Ukoliko se nađe na izvučenom ulošku veća količina kristalnih zrnaca ušećerenog meda ili od šećera, znak je da su pčele na neprikladnoj hrani koju ne mogu trošiti u potrebnoj mjeri. U tom je slučaju dobro u prazan okvir, uz samo gnijezdo, ubrizgati mlake vode. Još je bolje izvaditi takve okvire i na njihovo mjesto staviti okvire s tekućim medom. Leto treba da se suzi.

Pčele koje oko leta šetaju, bruje i trepere krilima, obično nemaju matice ili su opljačkane, pogotovo ako je zajednica slaba. Treba ih prvom prilikom spojiti.

Ako se na pročisnom izletu u neke pčelinje zajednice primijete i trutovi, vjerojatno da je u toj zajednici neoplođena matica ili takva koja je kasno u sezoni oplođena ili u toj zajednici uopće nema matice. Ako se k tomu i pčele vladaju kako je spomenuto u prethodnoj tački, zajednica sigurno nema matice. Ali u normalnim zajednicama, u velikim položenim košnicama s velikom mjerom okvira, npr. 40 x 40 cm, i s obilnim zalihama hrane, nije neobična pojava da pčele ostave na saću trutove i preko zime.

Kad je normalno stanje u košnici, pa se po njoj jače kucne, pčele se oglase naglim kratkim šumom, dok bezmatična zajednica na to reagira dugim muklim zujanjem. Kad ima paše praška, bezmatak se poznaje i po tome što njegove pčele na nogama nose grudvice manje nego što to nose druge pčele i što zastajkuju pred letom.

Napadno razvijena borba pčela pred letom znak je da dotičnu zajednicu napadaju pčele iz drugih košnica na istom pčelinjaku ili sa susjednog. Ovo je česta pojava rano u proljeću, dok još nema nektar- ske paše, zatim preko ljetne bespašne sezone, a najviše na koncu posljednje jesenske paše, i to pogotovo u košnica zbijenih poput lisnjača (vidi: Neprilike na pčelinjaku).

Ako je leto na košnici zamrljano smeđim mrljama, znak je da su pčele oboljele od griže. Za lijepa vremena, na kojem se pčele mogu iščistiti, nema od toga neke štete. No, ako uz to jako bruje, znak je da je bolest težeg oblika i da je saće u košnici zaprljano izmetinama (vidi: Bolesti pčela).

Čišćenje košnica

Nakon pročisnog izleta treba podove u košnicama očistiti od voštanog trunja i mrtvih pčela. S košnicama nastavljačama taj se posao obavlja lako i brzo pomoću rezervne podnjače. Košnica se s poda odigne i stavi na izvrnuti krov košnice. Zatim se na mjesto podnjače stavi druga, čista, i na nju košnica. S uklonjene podnjače ometu se mrtve pčele i trunje u poseban sud, a ona se, ukoliko je vlažna, ispali pomoću smotuljka novinskog papira ili letlampom. Tako je spremna za čišćenje naredne košnice.

Ako košnice nemaju podnjaču, a to su košnice pološke i lisnjače, obično se pri uzimljenju ispod plodišnih okvira ulaže nauljena kartonska ploča ili katranski papir. Neki ulažu i ploče od lesonita, što je manje praktično jer je taj materijal hladniji od drveta. Kad se košnice čiste, takvi se ulošci izvade, očiste i ponovo još neko vrijeme ostave u košnici radi čuvanja topline. Ako te košnice nemaju uložaka, njima se ostruže pod pomoću američkog dlijeta.

Sakupljene voštane mrve prosiju se kroz sito, zatim ugrudvaju i spreme da bi se kasnije pretopile u vosak, a mrtve pčele spale.

Ukoliko pčelar nema vremena da obavi takvo čišćenje, a to je pogotovo slučaj s vanjskim pčelinjacima koji su udaljeni od pčelareva stana, srednje i jake pčelinje zajednice taj će posao i same obaviti. Pčelaru će propasti jedino voštane mrvice. Budući da slabe zajednice troše razmjerno znatno više meda od jakih, to će se u toku zimovanja ispod njihova gnijezda sakupiti znatno više voštanog trunja koje takve zajednice ne mogu da uklone. To mora pčelar učiniti.

Spašavanje gladnih pčela

Među poslove koji ne trpe odlaganje ide na prvom mjestu spašavanje gladnih. Ako je vani hladno i pčele zbijene u zimsko klupko, mora pčelar za tu zajednicu najprije u toploj prostoriji pripremiti dva okvira s medom. Ako nema meda u saću, treba pripremiti mlak šećerni sirup od jednog dijela vode i dva dijela šećera. Sirup treba natakati u tankim mlazovima povrh neke veće posude u prazne satine s jedne strane, prvenstveno u takve u kojima je i nešto peluda. Zatim napunjene okvire iznad posude postaviti tako da se su- višak može ocijediti. Tek tada može gladnu zajednicu unijeti u prostoriju. Pčele će u njoj još kratko vrijeme biti stisnute u svome klupku, upravo toliko dugo koliko je pčelaru potrebno da košnicu otvori i da prazne okvire, što su uz gnijezdo, izvadi. Odmah zatim treba mjesto izvađenih okvira umetnuti one sa sirupom i uz njih pregradnu dasku. Košnicu treba zatvoriti i na leto pričvrstiti komad žične mreže. Ako se leto ne zatvori mrežom, mora se odmah prostorija potpuno zamračiti. Pčele će se pod utjecajem topline u prostoriji brzo razbuditi i prenositi hranu s dodanih okvira u svoje gnijezdo. Kad se soba ohladi, one će se ponovo skupiti, i košnica se tada može vratiti na svoje mjesto. Ako je pčelar taj postupak obavljao još u toku zime, time nije spasio zajednicu. Jača zajednica vrlo će brzo istrošiti dobivenu hranu. U takvim slučajevima mora se zajednici istodobno na okvire postaviti i šećerno-medna pogača (vidi: Prihranjivanje).

Opasnost od tuđice

Mirisi hrane silno privlače besposlene pčele. Zato su pčele nakon pročisnog izleta, dok još nema nikakve paše u prirodi, vrlo sklone krađi meda iz drugih košnica na svom pčelinjaku ili s obližnjih. Žrtve su obično slabe zajednice koje ubrzo ostanu bez hrane. I u bezmatičnoj zajednici obrana je na letu slaba. Da se pljačka onemogući, mora se pripaziti na neke okolnosti koje joj mogu pogodovati.

Košnice moraju biti ispravne, bez pukotina. Ako se na proljeće one pokažu, valja ih zatvoriti stolarskim kitom. Naročito valja paziti na poklopce ako su napravljeni od debljih dasaka, jer se takvi rado izvijaju bilo s koje strane i omoguće ulaz tuđici.

Kad se prihranjuje, mora se paziti da se hrana ne prosipa po košnici. Ako se to slučajno desi, treba vlažnom krpom obrisati. Rukama, uprljanim hranom, ne smiju se dirati dijelovi košnica.

Leta slabih zajednica moraju se suziti na najmanju mjeru.

Ako se košnica mora otvarati, posao valja obaviti pred večer kad prestane let pčela. I prihranjivati valja u to doba. Ne smije se nipošto izvađeni okvir prislanjati uz košnicu, bez obzira ima li na njemu hrane ili nema. Treba ga staviti u okvirnjaču i odmah zatvoriti.

Ako se ipak neki posao mora obaviti po danu, treba da se upotrijebi platneni pokrivač kroz koji se može svaki pojedini okvir vaditi, a da drugi ostanu pokriveni. Prema širini okvira, odnosno košnice, napravi se na sredini takva pokrivača toliko dug otvor i širok oko 5 cm. Oko otvora treba u platno ušiti jaču žicu da se platno ne povija, odnosno da žica podržava platno povrh okvira. Samo platno nakvasi se u litri vode u koju se uspe 50 g fenola i 50 g glicerina. Ovaj potonji omekšava platno i smanjuje gubitak spomenute kiseline koja inače odbija pčele.

Comments are closed.