Osjećaj žeđi

Osjećaj žeđi

Kada smo žedni i nemamo što piti, osjetit ćemo veoma snažnu žeđ. Svi smo bili u situaciji, u kojoj smo bili jako žedni. Zamislite samo kako se osjeća onaj tko danima nije okusio vodu! Čovjek sigurno umire ako tri sedmice ne unese nikakvu tekućinu u tijelo. To se dešava zato što ljudski organizam mora neprestano dopunjavati svoje zalihe tečnosti, iako 60 do 70 % njegove težine čini voda!

Prosječna odrasla osoba izgubi tokom dana oko 700 grama vode procesom znojenja, a oko 1,3 litre izluči kroz otpadne tvari. S druge strane, mi neprestano unosimo vodu. Organizam dobiva gotovo 350 grama tečnosti dnevno kroz probavu hrane. Međutim, taj proces gubljenja i nadoknađivanja tečnosti nije dovoljan za održavanje one količine vode koja je potrebna našem organizmu za normalan dnevni rad. Osjećaj žeđi je samo signal da je našem organizmu potrebno više vode.

Smatra se da osjećaj žeđi nastaje kod suhih usta i grla, ali to nije tačno. Do toga dolazi kod nervoze, napornoga rada ili zbog usporenoga lučenja žlijezda slinovnica. Rad se tih žlijezda može pojačati (na primjer, uzmanjem limunova soka), ali to neće utjecati na žeđ.

Jednostavno rečeno, žlijezde slinovnice mogu normalno raditi, pojedini organi u tijelu mogu biti puni vode, a ipak osjećamo žeđ. Možemo popiti nekoliko čašica rakije i svejedno biti žedni. Razlog je vrlo jednostavan: žeđ izaziva promjena količine soli u našoj krvi. U krvi postoji određen normalan odnos količine vode i soli. Ako se taj odnos poremeti u korist soli, nastaje osjećaj žeđi.

U našem mozgu postoji centar za žeđ koji reagira na određenu količinu soli u krvi. Kada se ta količina promijeni, centar u mozgu šalje poruku stražnjoj stijenki ždrijela. One odatle odlaze u mozak i posljedica tih kombiniranih osjećaja je žeđ.