Nadijevanje tijesta pizze

Ulje je prvi sastojak nadjeva koji se stavlja na tijesto. Nakon što se tijesto položi na tavu za pečenje pizze, poprska se s vrlo malo ulja (najviše jedna žlica). Pritom treba uzeti u obzir da nadjevi nekih pizza već sadrže ulje jer su namirnice prethodno popržene na ulju.

U takvim slučajevima nije potrebno tijesto nauljiti prije nadijevanja. Rajčica je slijedeći sastojak koji dolazi na tijesto pizze, prethodno malo nauljeno. Mogu se poslagati kriške svježe rajčice, umak od rajčice, razblaženi koncentrat rajčice i sl.

Nakon ulja i rajčice slijede ostali sastojci nadjeva. Redoslijed stavljanja pojedinih sastojaka može bili različit; a ovisi o vrsti izabranih sastojaka i začina. Ako se uopće može govoriti o pravilima, onda treba istaknuti da se začin vezuje uz sastojak koji treba začiniti. Tako se, na primjer, nasjeckani češnjak posipa po rajčici, a ne po kriškama sira, iako nadjev sadrži oba sastojka.

Namirnice koje se tokom pečenja želi sačuvati od visoke temperature, da ne pregore, mogu se zaštititi tako što ih se stavlja ispod kriški sira ili šampinjona. To vrijedi za ploške suhog pršuta, šunke i kolutiće kobasice.

Neki se začini stavljaju uvijek pri kraju nadijevanja. Među takve začine spada ribani sir  koji se posiopa preko ostalih sastojaka, tako da tokom pečenja stvara koru nad nadjevom pizze. Kora od ribanog sira smanjit će sušenje nadjeva tokom pečenja. Svi sastojci nadjeva, uključivo i ribani sir, prije pečenja pizze poprskaju se jednom do dvije žlice ulja, što ovisi o vrsti nadjeva.

Papar je jedini začin koji se, gotovo nikada ne stavlja na pizzu prije pečenja. Poslije pečenja, odnosno prije posluživanja, pizza se može začiniti i drugim začinima, ali se svi ti začini mogu staviti na pizzu i prije pečenja.

Papar je izuzetak jer se njegov okus mijenja, ako je tokom pečenja direktno izložen visokoj temperaturi. Međutim, nadjev se može popapriti ukoliko će papar ostati „skriven“ pod kasnije stavljenim namirnicama.

Uobičajeno je da se i masline stavljaju zajedno s posljednjim sastojcima nadjeva. Razlog tome je činjenica da masline dobro podnose pečenje, pritom ne promijene mnogo ni izgled, pa djeluju dekorativno na nadjevu pizze. Isto vrijedi i za filete slane ribe koji se zbog toga često stavljaju preko ostalih sastojaka nadjeva, a ne između njih.

Sve namirnice koje su prije nadijevanja prane, blanširane, pržene i sl, prije stavljanja na tijesto pizze potrebno je dobro ocijediti. Nadjev treba stavljati na tijesto tako da rub ostane prazan u širini od jednog do dva centimetra.

Tokom pečenja će se prazni rub tijesta izdignuti i spriječiti da se sočniji sastojci nadjeva preliju preko ruba i zagore. Jedina iznimka je ulje kojim se tijesto premazuje i po rubovima tijesta.

Sve sastojke nadjeva treba posložiti po tijestu pizze nastojeći da pizza bude ne samo ukusna, nego i privlačna svojim izgledom. Pizza koja lijepo izgleda, radije se jede. Stoga se sastojci pizze, pogotovu oni u najvišim slojevima nadjeva, stavljaju u geometrijski pravilnom rasporedu ili maštovito razigrano.