Medonosno bilje-uvjeti medenja

Uvjeti medenja

Biljkama za njihov razvoj treba vlaga, svjetlost i toplina. Vlaga u zemlji otapa mineralne tvari, a korijen ih upija, te se u obliku sokova šire u sve dijelove biljke. Pomoću sunčane svjetlosti list iz zraka prima ugljični dioksid od kojeg se stvaraju ugljikohidrati; od njih je najmasovniji škrob.

Sokovi raznose i odlažu škrob u plodove i druge dijelove biljke. Od škroba nastaje šećer u nektaru. Pored svjetla i vlage, odluenu ulogu u tom zbivanju igra toplina. Većoj toplini odgovara, pored umjerene vlage u zemlji, jača vlaga u zraku, no sve do stanovitih granica. Lagane tople kišice također pomažu lučenju nektara. One produljuju vegetaciju, cvatnju i medenje.

Naprotiv, jače su kiše i pljuskovi štetni ako dođu za vrijeme cvatnje. Kiša smlati otvoreni cvijet, rashladi zemlju i zrak, i obično prekine medenje. Manje stradaju od kiše biljke s obješenim cvjetovima, a jače one s otvorenim plitkim. Kad je zemlja prevdše vlažna, biljke i onda ne mede.

Lučenju nektara pogoduju tople noći sa dosta jutarnje rose i lijepi sunčani dani bez vjetra. Vrhunac medenja nastaje za sparnih dana sa dosta vlage u zraku. Da biljke mede, noćna temperatura treba da bude barem iznad 10°C, a dnevna od 18 do 32°C.

Bolje je medenje kad su manje razlike između noćne i dnevne temperature. Na temperaturi iznad 32°C medenje naglo popušta, a na temperaturi od 34°C većina biljki prestane mediti. Donja granica temperature medenja znatno odstupa.

Dok ružmarin, koji cvati zimi, ima donju granicu medenja oko 14°C, pri kojoj pčele još lete, dotle metvica, ljetna biljka, počinje jače mediti iznad 26°C. Biljke koje cvate u proljeće, na primjer jagorčevina, visibaba, iva, vrbe i voćke, imaju nižu granicu medenja od suncokreta, bijelog bosiljka, djetelina, vrijeska i raznih korova koji cvate ljeti, kad su dani dulji i topliji.

Na lučenje nektara mnogo utječu strujanja u zraku. Vjetar sprečava pčele u letu, suši nektar, a može i potpuno prekinuti medenje. Najgori su istočni i sjeverni vjetar, dok južni i zapadni manje škode jer donose kišu. Ipak, sve biljke ne reagiraju jednako na vjetar. Bagrem, ako dobro zamedi, može i na osrednjoj košavi dati još do 3 kg unosa. Tako je i vrijesak godine 1951. na buri medio do 3 kg na dan. Dakako, to može biti samo onda kad loše vrijeme kratko potraje.

Koliko daleko pčele lete na pašu? Pčele najviše obilaze one biljke koje su im najbliže ili najbolje mede. To je i razumljivo, jer će više donijeti iz blizine nego iz daljine. Na osrednjoj paši pčeli treba oko 20 minuta da napuni medni mjehur. U lošijim uvjetima treba 30 minuta ili više. U medni mjehur pčele stane 50 – 70 m/m3 nektara. Sav nektar pčela ne ostavlja u košnici, nego oko 10% troši za hranu.

Pčele najgušće lete oko 3 km u svim pravcima od košnice. One će letjeti i dalje za boljom pašom, a napuštat će bližu slabiju. Ukoliko u blizini pčelinjaka nema paše ili je bila pa prestala, pčele će onda tražiti udaljeniju pašu na onim biljkama koje dotad nisu pohađale.

U tom pogledu veliku ulogu igra ranija i kasnija cvatnja iste biljke. Utvrđeno je da su pčele letjele u jednom pravcu 10 km, pa i dalje, ako u ostalim pravcima od košnice nisu nalazile nikakve paše. Rad pčela na većoj udaljenosti ne mora uvijek znatno smanjivati prinos. Godine 1951, kad je u Bosanskom Drenovcu u blizini pčelinjaka prestala cvatnja vrijeska, pčele su letjele 7 – 8 km daleko na kasniji vrijesak, a dnevni prinos nije opadao; tri dana se kretao po 10 kg.

Koliko košnica da stavljamo na jedno mjesto? Uzimajući u obzir sve dobre, ali i loše uvjete medenja, na jedno mjesto ne treba stavljati više od 40 do 50 košnica ako je pčelinjak stalan. Za sezonska doseljavanja treba ocijeniti količinu biljki i jačinu njihova medenja, služeći se iskustvom prethodnih godina.