Kontinentalno medonosno bilje-Bijeli bosiljak

Bijeli bosiljak (Stachys annua L.)

Bosiljak ili staračac jednogodišnja je biljka iz porodice usnatica. Razmnaža se sjemenom. Žbunastog je izgleda. Naraste do 30 cm visok. Cvat je prividno pršljenasta, s bijelim cvjetovima. U kišnim godinama nikne po žitu u strni, izraste i počne cvasti prije žetve. Medenju škode hladne kiše i magla. Pogoduje mu toplo vrijeme sa dosta vlage.

U starija vremena, dok nisu postojale agrikulturne mjere i dok se nisu strnjišta odmah zaoravala, bijeli bosiljak predstavljao je vrlo jaku i dosta sigurnu pašu za pčele, s prinosom od 5 do 6 kg na dan. Nekad je davao po 2 – 3 vrcanja, a sad se oranjem sve više uništava. Najviše ga ima u Vojvodini i Srijemu, a manje u Slavoniji (kod Vrpolja).

Bosiljak

S bijelim bosiljkom u rodu su Stachys jaquini (Gren. Godr.) Fritsch sa duboko izveruganim listovima i žutim cvjetovima. Raste na planinskim vapnenačkim predjelima. Visok je do 50 cm. Na močvarnu tlu raste Stachys paluster L.

Ima do 100 cm visoku stabljiku i crvene do ljubičaste cvjetove. Stachys recta L. zahtijeva suha staništa. Oba su s dugom stabljikom, lancetastim listovima i žućkastobijelim cvjetovima. Ovaj posljednji vrlo je medovit.

Med je od bijelog bosiljka blagožut. Bez mirisa je. Slatko-trpkog okusa. Brzo se kristalizira u sitne tvrde kristale, i tako postaje vrlo tvrd. U čvrstom stanju pobijeli. Ide u lošije vrste meda, te se uvijek teže prodaje od bagremova.