Kontinentalno medonosno bilje 2

Kajsija (Prunus armeniaca L.)

Kajsija potječe iz Azije. Kod nas je raširena u svim krajevima osim hladnijih. Zahtijeva zaštićenija mjesta. Uzgaja se pojedinačno ili u nasadima. Postoji više oblika. Stablo kajsije srednje je visoko sa dobro razvijenom krošnjom. List je okrugao ili ovalan, na rubovima malo nazubljen. Cvijet je bijel do malo rumen. Plodovi su narandžasto-žuti, s vanjske strane malo crvenkasti. Cvati u martu ili na početku aprila. Od njezine cvatnje pa do cvatnje bagrema računa se oko 40 dana. Ako ranije cvati kajsija, ranije će doći bagrem. Svakako da je to pravilo uvjetovano vremenom. Cvatnja kajsije traje oko 10 dana. Daje nektar i pelud. Pčele je dobro pohađaju.

Breskva (Prunus persica L.)

Breskva je raširena po cijelom svijetu. Cijepi se na mladice dobivene iz koštice. Postoji vrlo mnogo odlika, od onih najsitnijih ranih do kasnih i vrlo krupnih. Breskva može narasti 4 -5 m, ali obrezivanjem dobiju se razni oblici. Rijetka je krošnja breskve s dugim granama. Cvijet je bijelo-crvenkast, list izdužen. Cvate na početku aprila, a neke rane odlike još i prije. Cvatnja traje 10 – 14 dana. Pčele je dobro pohađaju radi nektara i peluda.

Crni trn, trnina (Prunus spinosa L.)

To je gust grm do 2 m visok s bodljikavim grančicama. List je jajast, na rubovima nazubljen. Na početku aprila crni trn se ospe mnoštvom bijelih cvjetića. Plod je okrugla tamnosmeđa trnina, kiselkastotrpkog okusa. Crni trn medi slabije od voćaka, ali ga pčele izjutra, a nekad i u toku dana, vrlo dobro posjećuju. Uz ostale proljetne biljke koristan je za razvitak legla. Trnina dolazi uz rubove šuma, u živicama, međama i uz obale rijeka.

Višnja (Prunus cerasus L.)

Višnja potječe iz sjeverne Indije i Irana odakle je rasprostranjena i na Balkanu. Uzgaja se za polukulturu, a raste i u divljem stanju. Križanjem su dobivene plemenitije odlike. Stablo naraste do 6 m visoko. Krošnja ne ide u širinu, a sastoji se od tankih gipkih grana. U Dalmaciji vrlo je cijenjena višnja maraska. List je višnje jajolik. Cvatovi su granje, sastavljene od više bijelih cvjetova na dugim peteljkama. Višnja cvate u aprilu. Daje nektar i pelud. Pčele je dobro posjećuju, a naročito ujutru. Plod je crvena ili tamnocrvena koštunica. Sadrži mnogo slobodnih kiselina i šećera. Upotrebljava se za pulpiranje i preradu.

Trešnja (Prunus avium L.)

Trešnje su raširene po cijelom svijetu u vrlo mnogo odlika. Cijenjene su zbog slatkih plodova. Osim u uzgoju, trešnje rastu u bjelogoričnim šumama u divljem stanju. Od divljih trešanja plodovi su sitni i kiseli, služe za hranu pticama. Stablo trešnje može narasti do 7 – 8 m sa vrlo jakom i raširenom krošnjom. List je ovalan ili jajolik, na rubovima pilasto nazubljen. Cvat je gronja sa vrlo lijepim bijelim cvjetovima na dugim peteljkama. Plod je okrugla bijela, crvena ili crna koštunica. Trešnja cvatu u aprilu. Za lijepih dana obilno luči nektar, a daje i pelud. Pčele jednako dobro posjećuju i divlje i pitome trešnje. Gdje su veliki nasadi pitomih trešanja ili šume s divljima, u košnicama se zabijeli sače i pčele ga napune medom. Od pitomih trešanja med je svijetložut, a od divljih zatvoreniji. Poslije vrcanja brzo se kristalizira.

Šljiva bistrica ili požegača (Prunus domestica L.)

Postoji mnogo sorti šljiva od kojih se većina raširila iz Azije. Šljive vole umjerenu klimu. Tako ih vidimo u svim krajevima naše zemlje, osim najhladnijih planinskih, i u manjoj mjeri u mediteranskim područjima. S obzirom na tlo najizbirljivija je šljiva požegača, bistrica. Ona je ujedno i najkorisnija. Voli valovite, malo povišene terene s kojih zrak otječe. U dolinama i na vlažnim zemljištima podliježe bolestima.

Po veličinii i obliku krošnje, ima ih od grmastih do onih sa stablima visokim 6 – 7 m. Šljivov je list najčešće ovalan ili jajolik. Cvjetovi su bijeli, pojedinačni ili dva-tri zajedno na kraćim peteljkama. Najranije šljive počnu cvjetati već na početku aprila, a kasnije sorte na koncu. Cvatnja jednog stabla traje 4 -5 dana, a najjača cvatnja svih šljiva oko tjedan dana. Kad šljive cvatu, naša se sela zabijele lijepom živopisnom bojom. Ako na procvale šljive padne jaka kiša, cvijet bude brzo uništen. Rane šljive mede bolje od kasne šljive crnice. Za lijepih dana unos sa šljiva može biti oko 2 – 3 kg po košnici.

Jabuka (Pirus malus L.)

Jabuke dijelimo u dvije podvrste: divlju jabuku [(Malus silvestris L.) Mill.] i pitomu jabuku (Malus pumila Mill.). Divlja jabuka raste samonikla po šumama. Pitoma jabuka poznata je još od najstarijih vremena. Jabuke su raširene po cijelom svijetu. Vole umjereno podneblje. Teže podnose sušu. Uzgajaju se u vrlo mnogo odlika u patuljastom i visokom rastu, što zavisi o podlozi na kojoj se cijepe. Jabuka naraste 6 – 7 m sa vrlo razgranatom i jakom krošnjom. Cvjetovi su pojedinačni ili po dva-tri zajedno, bijele su boje, s vanjske strane latice su malo crvenkaste. Cvatnja jabuka počne oko polovice aprila. S obzirom na ranije i kasnije sorte može trajati do 20 dana. Jabuka dobro medi i daje pelud u više boja.

Pčele su važan faktor u oprašivanju svih voćaka, pa tako i jabuka. I voćke su korisne pčelama jer na voćnoj paši svakog proljeća pčele razviju leglo, stvore zalihe meda, a mogu pasti i prvi rojevi. Postoji znatna razlika između pojedinih vrsta i sorti voćaka, kako u količini tako i u šećernoj vrijednosti nektara. Tako je šećerna vrijednost nektara u višnje 0,8, trešnje 0,5, šljive 0,6, jabuke 0,7, u odnosu na bagrem kojem je šećerna vrijednost uzeta 1,0.

Med je od voćaka zatvorenožut. Po okusu gorak, podsjeća po mirisu i okusu na koštice nekih voćaka. Nakon vrcanja odmah se kristalizira u sitne kristale. Ide među srednje kvalitetne vrste meda. Rijetko kad ga bude za vrcanje jer ga pčele potroše za razvoj.

Kruška (Pirus communis L.)

Iza jabuka kruške su vrlo važna vrsta voćaka. I kruške i jabuke, pored onih u uzgoju, rastu i divlje po šumama. U uzgoju ima bezbroj sorti koje rastu u obliku grana pa sve do visokih stabala s ogromnim krošnjama. List je kruške okrugao ili jajolik, na rubovima pilasto nazubljen. Cvjetovi su bijeli, obično u grupama po više zajedno.
Kruške mede slabije od jabuka. Ipak, pčele ih dobro posjećuju.

Uljene repice (Brassica L.)

Uljene repice idu u rod krstašica i sve su medovite. Kod nas u kulturi najpoznatija je kupusna uljena repica (Brassica napus oletfera D. C.) i ogrštica, surepica (Brassica rapa oleifera D. C). Uzgajaju se radi stočne hrane i proizvodnje ulja. Postoje ozimi i jari oblici. Jare repice u medenju nešto odstupaju pred ozimine. Ozima se repica sije u avgustu, a cvjeta u aprilu. Češće strada od golomrazice. Sije se u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini. Naraste do 60 cm. Cvijet je lijepe žute boje. Cvate oko tri tjedna. Ako za cvatnje posluži lijepo vrijeme, pčele mogu s repice sabrati pune košnice meda. Dnevni prinosi kreću se do 4 kg. Pčele se na repici mogu dobro razviti i rojiti. Kad jake pčele dočekaju pašu, može se na repici vrcati po 10 kg meda. Od repice med je svijetložut. Nakon vrcanja odmah se kristalizira i postane malo sivkast. Po okusu podsjeća na repičino ulje. Ide među lošije vrste.

Obični maslačak (Taraxacum ojfidnales Web.)

Maslačak ili radič svakom je poznat. Osim običnog maslačka postoji mnogo vrsta i varijeteta. Nama poznati maslačak naraste do 30 cm. U svim njegovim dijelovima teče mliječni sok. Cvjetovi su u obliku ruže, žuti. Postoje proljetni i jesenski oblici maslačka. Proljetni je značajniji, dok jesenski pčele slabo obilaze. Maslačak počne cvjetati u aprilu, pa traje 2 – 3 tjedna. Daje dosta peluda. Za lijepih dana ima obilje nektara. Med je lijepe žute boje. Brzo se kristalizira.

Comments are closed.