Kontinentalno medonosno bilje 1

Lijeska (Corylus avellana L.)

To je opće poznati grm sa više izdanaka. Raste po nižim šumama, šikarama i po živicama. Ima velike nazubljene listove. Muški su cvjetovi u resama, a ženski u zbijenim skupinama. Lijeska još s jeseni formira zametke resa koji zimi miruju, a prvi topli dani probude ih i izazovu na cvatnju.

Lijeska može u blagim zimama procvasti u februaru ili u martu. Daje pčelama obilje prvog i dragocjenog peluda. Na jednom grmu cvatnja traje oko tjedan dana.

Drijen (Cornus mas L.)

To je neugledno drvo grmastog izgleda sa mnogo nasuprotnih grančica. Raste na brdovitim, ocjeditim, karbonatnim sunčanim toplim terenima, naročito u Lici, Bosni, Crnoj Gori i Makedoniji. Na sitnim grančicama izrastu grudaste, poput štica, cvate sa mnogo žutih cvjetova od čega se cijeli brežuljci okite lijepom zlatnožutom bojom.

Za toplih dana na početku marta daje pčelama dosta peluda i nektara. Korisna je rana paša za razvitak legla. Ako cvatnja dođe za ružna vremena, paša propadne.

Jagorčevina ili jaglac (Primula vulgaris Huds.)

Ima više vrsta roda jaglac (Primula L.). U nas je naj rasprostranjeniji velikocvjetni jaglac. Raste na rubovima šuma, između grmlja i oko obala gotovo u svim krajevima naše zemlje. Jaglac je trajnica sa širokim izduženim listovima.

Cvjetovi su na pojedinačnim dugačkim stapkama, žute boje. Rubovi latica nazad su svinuti i zaobljeni. Cvate odmah iza snijega, tako da za par lijepih dana vidimo prve cvjetove i pčele na njima. Cvate obično cijelog marta. Daje peluda i pomalo nektara.

Visibaba (Galanthus nivalis L.)

Narod kaže da je visibaba vjesnik proljeća. Doista, za lijepih dana na početku marta zabijele se visibabe u prozračnim šumama hrasta lužnjaka i u drugim nizinskim šumama, a zuj pčela oživi prirodu. Visibaba izraste iz podzemnih lukovica koje su otrovne i tjeraju na povraćanje.

Voli vlažnije terene. Cvjetovi su bijeli, malo oborene, vise; otud joj ime. Daje mnogo peluda i nektara. Iako su u to doba zajednice slabe, visibaba zna toliko zamediti da zabijeli saće u košnici. S visibabe pčele napune saće peludom. Cvate 2 – 3 tjedna. Paša često propadne zbog nestalnog vremena.

Divlji zumbul, obični procjepak (Scilla bifolia L.)

Divlji zumbul sličan je visibabi, samo nema kao ona oboren cvijet. Raste gotovo u istim šumama u kojima i visibaba. Kako cvati u isto vrijeme, a nalazi se na istim mjestima, neki ga zamjenjuju s visibabom. Daje pčelama bogatu peludnu pašu, a slabiju nektarnu.

Mirisna ljubica (Viola odorata L.)

Mirisna ljubica trajnica je sa srcolikim listavima i vriježama. Na dugačkim pojedinačnim stapkama ima lijepe plave cvjetove. Raste pored šuma, obala i na drugim prisojnim mjestima. Pčele je posjećuju zbog nektara.

Šafran (Crocus sativus L.)

To je niska višegodišnja biljka, visoka do 10 cm. Divlji šafrani rastu u slobodnoj prirodi u svijetlim, prozračnim šumama i na sunčanim zaklonjenim mjestima. Šafran se uzgaja od najstarijih vremena u mirodijske svrhe. Šafran raste iz gomolja.

Odmah iza snijega, čim otopli, izrastu kratki stručci sa nekoliko trubastih cvjetova svijetlo ljubičaste boje. Njuška i tučak su žuti. Pčele sa šafrana sa'kupe u par dana pune okvire peluda. Medenje je rijetko i neznatno. Cvijet šafrana ujutru se otvara, a za oblačnog vremena i naveče zatvara. Ovatnja traje oko 14 dana. U Maksimirskoj šumi kod Zagreba pčele sa šafrana sakupe 4 – 5 kg peluda.

Joha (Alnus glutinosa L.)

To su visoka stabla s tamnom ispucalom korom. Listovi su nazubljeni. Cvat je resa. Johe rastu pored potoka, rijeka i na drugim vlažnim terenima. Prije cvjetanja, do polovine marta, joha se okiti mnoštvom resa. Daje mnogo tamnosmeđeg peluda. Pčele je obilaze 5 – 6 dana.

Vrbe (Salix)

Vrbe imaju vrlo velik značaj za pčelarstvo. Gdje god u blizini pčelinjaka ima dosta raznovrsnih vrba, ondje je pčelama osigurana rana proljetna paša i Dobar razvitak legla. Takvih mjesta sa vrlo velikim skupinama vrba ima Pored Dunava, Drave, Save i pored mnogih drugih rijeka i potoka. Vrba ima i na svim ostalim vlažnim terenima širom zemlje.

Od svih vrba najranija je vrba ili iva planinska (S. caprea L.). Nalazimo je do 1.000 m nadmorske visine. U nizinama i zaklonima cvati ranije. Javlja se u većim skupinama iza sječe šuma u mladim branjevinama i uz rubove šuma.

Cvat ive je resa, omdljela maca sa mnogo sitnih žutih mirisavih cvjetića. Cvasti počinje u martu. Traje prema visinskim razlikama po 10 – 15 dana. Dobro medi i daje dosta peluda.

Bijela vrba (S. alba L.) može se raspoznati po bijeloj kori i krhkim grančicama. Crvena vrba (S. purpurea L.) ima crvenu koru i vrlo gipke grančice. Raste u vrbacima i proplancima nizinskih šuma. Njezine se šibe upotrebljavaju u korparstvu. Sve su vrbe dvodomne, to jest razvijaju prašničke i tučkove cvjetiće u dugim resama. List vrbe je duguljast i sitno nazubljen.

Žalosna vrba (S. babylonica L.)

Uzgaja se samo u nasadima. Ima oborene grane s gustim šibama. Pčele je u cvatnji dobro pohađaju. Sve vrbe cvatu općenito na koncu marta ili na početku aprila. Cvatnja traje do 20 dana.

Kad posluži lijepo vrijeme, kupan unos s vrba može biti do 15 kg. Najbolje mede one vrbe koje stoje u vodi. Tako su godine 1966. vrbe pored Dunava dale 17 kg, a vrbe u neposrednoj blizini, koje nisu stajale u vodi, dale su samo 3 kg. Na koncu paše od vrbe pčele su vrlo sklone grabežu.

U tekućem stanju vrbov med je zatvoreno žut, malo se prelijeva na zelenkasto. Čim se izvrca, odmah se kristalizira u fine sitne kristale i poprimi sivkastu boju. U ustima po okusu podsjeća na vrbov sok. Ide među loše vrste meda.