Geysir i Strokkur

Geysir i Strokkur

Geysir i Strokkur
Geysir i Strokkur

Voda koja ključa i eksplodira u kipućem bazenu, pa potom mlaz bijele vodene prašine koji se uzdiše do visine peterokatnice – veličanstven je to prizor koji traje sedam-osam minuta prije nego što se sve ponovno smiri.

A onda iznenada stub vrele vode ponovo leti u zraku poput rakete, ovaj put do visine od 30 metara, pa čak i više. Erupcija se nastavlja i fontana izbacuje vodu sve više i više, čak i do 60 metara visine. Na kraju se pojavljuje stub vrele pare koja izbija uz snažnu buku, a onda se sve ponovo stišava.

Bio je to vrući izvor Geysir, koji izbacuje vrelu vodu od 30-ih godina prošloga soljeća, kad je predstavljao najveću atrakciju na Islandu. Prvobitno se nazivao »geyser«, odnosno »erupcija iz bušotine«. Danas posjetitelji češće mogu vidjeti predstavu njegova nešto manjeg susjeda Strokkura koji ključa desetak minuta i izbacuje stub vrele vode visok 22 metra.

Geysir i Strokkur nalaze se u šumovitoj dolini, zajedno sa još pedesetak vrućih izvora koje možemo čuti kako ključaju u podzemlju. Ovo područje gejzira prvi se put spominje 1294., kad je potres uništio nekoliko izvora vruće vode i stvorio dva nova, vjerojatno upravo Geysir i Strokkur. Geysir je postao turistička atrakcija gotovo čim je dobio ime 1647. godine. U to su se vrijeme njegove europcije mogle vidjeti svakog dana. Oko 1800. godine Geysir je izbacivao vodu nekoliko puta na dan, a jednom je eksplodirao 14 puta u roku od 24 sata.

Međutim 1907. se umirio na gotovo 30 godina. Godine 1935. eurupcije su umjetno pokrenute odvođenjem određenem količine vode, čime je smanjen pritisak. Danas su erupcije Geysira rijetke, ali eksplozije su još vrlo spektakularne.

Uz Geysir i Strokkur, Island ima još 3000 vrućih izvora, odušak plina, blatnih kupelji i gejzira. Među njima su vrele, sumporne blatne jame u Namaskardu na sjeveru, gdje posjetitelji moraju paziti kamo staju kako ne bi zadobili opekline na nogama. U srednjem vijeku vulkani su se smatrali vratima pakla, ali u suvremeno doba na Islandu se  prirodna vruća voda koju zagrijavaju vulkani iskorištava za zagrijavanje domova.

Neprestani nemir ovoga područja na dramatičan se način pokazao 14. novembra 1963, kad je oblak visok 3600 m suknuo iz mora uz južnu obalu Islanda. Nije to bilo šiktanje gejzira, već rođenje novog otoka, Surtseya. To je Island u malom, sagrađen od vulkanskoga materijala nakon podmorske erupcije.