Zimovanje pčela

Zimovanje pčela

Priprema pčela za zimovanje. U jesen, nastupom hladnijih dana i prestankom paše, počinje se pčelinja zajednica spremati za zimovanje. Pčele unose u košnicu mnogo propolisa i njime zaljepljuju sve pukotine, a katkad djelomice i otvor većeg leta, da bi se zaštitile od nepovoljnih vremenskih utjecaja preko zime.

Pčele slabije izlijeću iz košnice, a matica nosi sve manji broj jaja, dok konačno nošenje sasvim ne obustavi. Tako pred zimu potpuno nestane legla. U našim sjevernijim krajevima to se zbiva oko polovine listopada, a u južnim, s toplijom klimom, nalazimo legla i znatno dulje. U normalnoj pčelinjoj zajednici, sa zdravom i plodnom maticom, u to vrijeme više nema trutova, pa u zimu ulaze samo ženski članovi, matica i radilice. Već na koncu ljeta pčele istjeraju trutove iz košnice i oni, odijeljeni od zajednice, ugibaju.

Pčelinje klupko. Pčele mogu samo do stanovite mjere podnijeti sniženje temperature. One se dobro osjećaju sve do 13°C; pri nižoj temperaturi njihova se pokretljivost smanjuje, a pri 9°C brzo se ukoče i naskoro ugibaju. Stoga se pčele zimi, pri temperaturi nižoj od 10 do 12°C, skupljaju u klupko u ulicama saća, gdje se grijanjem čuvaju od zime. Pčele se skupljaju u zimsko klupko na onim mjestima saća gdje je izašlo posljednje leglo. Taj je dio saća prazan i bliži je letu. Pčele se u ulicama saća međusobno stisnu, a jedan dio pčela zavuče se u prazne stanice glavom okrenutom prema dnu. Pčele se u ulicama saća tako poredaju da sve zajedno čine jedno tijelo koje ima oblik kugle, a u nedostatku prostora mogu zauzeti i jajolik oblik. U sredini klupka nalazi se matica, a oko nje su poredane najmlađe pčele. Odijeli li se koja pčela u toku zime od svojeg klupka, ona se brzo ukoči i ugine. Pčele ne provode zimu u stanju zimskog sna, već u stanju gotovo potpunog mirovanja. Mir na pčelinjaku jedan je od najvažnijih uvjeta dobrog zimovanja.

Sto je niža temperatura oko klupka, to se pčele tješnje stisnu jedna uz drugu. Posebno se priljube jedna uz drugu na rubu klupka i na taj način čuvaju toplinu unutar samog klupka. Pčele na rubu klupka izvrgnute su niskoj temperaturi, pa stoga povremeno zamjenjuju svoje mjesto s drugim pčelama vanjskog sloja. Pčele u unutrašnjosti klupka ne izmjenjuju svoja mjesta sa pčelama vanjskog sloja. U sredini klupka vlada za vrijeme zime prosječna temperatura od 20 do 30°C. Temperatura na rubu klupka prilično je stalna i iznosi 9 do 10°C. Pčele na rubu klupka nalaze se u poluukočenom stanju. Što je broj pčela u zimskom klupku veći, to se lakše brane od zime. Stoga se u praktičnom pčelarstvu nastoji da pčelinja zajednica uđe u zimu što brojnija.

Što je temperatura zraka oko klupka stalnija, to pčele bolje zimuju. Pri promjeni temperature pčelinje se klupko stišće i raspušta, a to dovodi do kretanja pčela, do jače izmjene tvari, pa i do većeg uzimanja hrane. Stoga košnice moraju preko zime biti umjereno izolirane od utjecaja vanjske temperature kako se vanjske promjene ne bi prebrzo prenosile i na unutrašnjost. Niske temperature nisu toliko štetne koliko nagle promjene temperature.

Iako je u zimskom klupku izmjena tvari u pčela svedena na najmanju mjeru, ipak one i zimi trebaju male količine kisika, a izlučuju također u neznatnoj mjeri ugljični dioksid i vodene pare. Stoga je potrebno da se i zimi u maloj mjeri dovodi u košnicu svjež zrak s kisikom, a odvodi loš s ugljičnim dioksidom i vodenim parama. Dobro je da se zrak u košnici zimi izmijeni približno jedanput na dan. Da se to omogući, potrebno je da leto košnice ostane umjereno otvoreno. Malo povećanje ugljičnog dioksida u zraku (do 3%) ne škodi pčelama, već naprotiv, u takvim uvjetima pčele mirnije zimuju. Pčele mogu zimovati i u košnicama pod snijegom.

Comments are closed.