Tok rojenja

Tok rojenja

Kojih 7 do 8 dana prije negoli se izleže prva mlada matica pčele se pripremaju za rojenje. One postaju nemirne, i trče tamo-amo po košnici i pred letom. Pčele koje će izaći s rojem nasišu se meda, pa su opskrbljene hranom za više dana. Zbog te veće količine meda u mednom mjehuru pčele su u roju teže no obično, te ih na 1 kg dolazi oko 8.000 (inače oko 10.000).

Oko podnevnih sati za lijepa vremena roj konačno napusti košnicu. Pčele počinju naglo navirati kroz leto i dižu se u divljem metežu u zrak. Tek kad je oko polovina roja izašla, izađe i stara matica te mu se priključi. Tom prilikom napusti košnicu blizu polovina broja pčela svake dobi, kojih 15.000 do 25.000 (težine oko 2 do 3 kg). Roju se priključi i po koja stotina trutova. To je prvi roj (prvak, prvenac).

Pčele u roju počinju se skupljati na prikladnom mjestu (najčešće na grani drveta) u blizini pčelinjaka. Roj prvenac obično ne leti daleko jer ima staru maticu. Prve počinju sjedati pčele radilice, a tek kasnije njima se pridruži matica. Pčele se međusobno zakvače nožicama, pa roj često visi na grani u obliku grozda. Roj na tom mjestu ne ostaje dugo, obično nekoliko sati. To je vrijeme koje pčelar mora iskoristiti da strese roj i da ga spremi u novu košnicu. Takav novi roj može se bez bojazni metnuti na stari pčelinjak, pa i pokraj košnice koja se rojila.

Pčele iz roja ulazit će samo u svoju košnicu. Ako se roj pravovremeno ne skine, digne se i odleti u svoj novi prirodni stan koji su posebne pčele tražiteljice pronašle u prirodi. Te pčele tražiteljice posebnim plesom na površini roja označuju približnu udaljenost i smjer prema novom stanu. Roj tada odleti obično dosta daleko. Ako pčele ne nađu pravovremeno prikladnu šupljinu, roj u nuždi počinje graditi saće na otvorenu mjestu (npr. na grani drveta). Razumije se da takva pčelinja zajednica na otvorenu mora s vremenom propasti. Ako je stara matica oštećena, i kad ona ne može poletjeti s rojem, roj se sam vrati u svoju košnicu.

U novome stanu pčele su u roju, sad već u novoj zajednici, veoma aktivne. Radilice veoma marljivo grade saće, matica počinje nositi jaja čim su prve stanice gotove, a radilice obilno hrane nove ličinke. Ta velika radinost posve je razumljiva jer su pčele za vrijeme rojidbenog stanja nakupile u svojem tijelu velike količine rezervne hranjive tvari, pa stoga nije ni čudo da u novom stanu raspolažu s velikim radnim mogućnostima. To nam ujedno i abjašnjava zašto je početna radinost prirodnog roja često jaca od radinosti umjetnog roja. Nova pčelinja zajednica u početku brojčano polagano opada. Prve mlade pčele izlegu se najranije iza 21. dana kako je roj smješten u novi stan. Ta mlada zajednica ojača tek iza dužeg vremena, i istom onda može pristupiti sakupljanju rezervne hrane za zimu. Stoga se maleni i kasni rojevi obicno ne mogu do jeseni dobro razviti i opskrbiti hranom.

U staroj zajednici iz koje je izašao prvi roj neprestano se legu nove pčele, jer je matica prije rojenja zalegla velik broj stanica. Konačno 6 do 7 dana iza izlaska prvog roja dozri u matičnjaku prva mlada matica. Ukoliko broj tek izleženih mladih pčela nije tako velik, i ukoliko prilike tome pogoduju, pčelinja se zajednica neće ponovo rojiti. U takvu slučaju nova matica ubija ostale neizležene matice i matičine kukuljice u matičnjacima, a pčele otvaraju matičnjake i iznose ih napolje. Nova matica nakon parenja počinje nositi jaja, i zajednica nastavlja redovit život.

No u velikom broju slučajeva broj mladih pčela u košnici brzo raste, košnica se napuni, a zajednica osjeća potrebu za daljim rojenjem. U tom slučaju pčele ne razaraju matičnjake, već ih brane da prva matica ne ubije ostale. Te matice ne napuštaju matičnjake, već pružaju rilce kroz njegovu stijenku, a radilice ih hrane.

Tom prilikom čuje se i pjevanje matice. Slobodna matica proizvodi visok glas koji se čuje kao ti-ti-ti, a matice u matičnjacima odaju glas koji se čuje kao kva, kva, kva. Misli se da te glasove matice proizvode vibriranjem krila. Prva mlada matica kreće se uzrujano po saću. Oko 10 dana iza prvog roja izađe iz košnice i drugi roj s mladom nesparenom maticom. Ovaj drugi roj (drugak, drugenac) nije tako miran kao prvi, ne izlazi baš u određeno doba dana, može izletjeti i po lošijem vremenu, a obično odleti dosta daleko i smjesti se visoko. Ako je loše vrijeme sprečavalo izlazak roja, u košnici dozre i druge mlade matice, pa se i one pridružuju roju.

Konačno u takvu roju ostane samo jedna matica, a ostale budu ubijene. U povoljnim prilikama, kad se izleže dovoljan broj mladih pčela, izlazi iz košnice iza koja tri dana i treći roj (trećak, trećenac), a izuzetno i četvrti. U tom roju nalazi se također mlada nesparena matica. Ti su rojevi obično torojčano slabi, pa su nepoželjni u praktičnom pčelarstvu. U naročito povoljnim prilikama može rani prvi roj još iste godine dati novi roj koji se naziva parojak, a u veoma rijetkim prilikama može još i parojak dati novi roj koji narod zove bijela pčela.

Rojenje je veoma zavisno i o vremenskim i pašnim prilikama. Nepovoljne vremenske prilike, kada dulje potraju, mogu prekinuti tok rojenja u bilo kojoj njegovoj fazi. Jaka zaposlenost pčela radilica (gradnja saća, ishrana legla, jaka nektarna paša) može spriječiti rojenje.

Comments are closed.