Opšte o rojenju
Pčelinje zajednice razmnožavaju se tako da se podijele u dva dijela. Pri tom jedan dio pčela s matioom odlazi da potraži novi stan, a drugi dio pčela s novom maticom ostaje u starom stanu. To se naziva rojenjem.
U dugom razvojnom razdoblju zbila se u socijalnom životu pčela dalekosežna specijalizacija članova, i to poglavito u spolnoj funkciji. Pojedini ženski članovi postali su nesposobni za razmnožavanje, pa je razmnožavanje vrste postalo pitanje pčelinje zajednice kao cjeline.
Smatra se vjerojatnim da rojenje potječe od nekadašnjeg nagona za seljenjem, što susrećemo još i danas u nekih vrsta socijalnih opnokrilaca. Razne rase pčele medarice imaju rojenje raznoliko razvijeno. Npr. kranjska rasa jače naginje rojenju. Rojenje je nasljedna osobina pčelinjih zajednica, ali još ni do danas nije potpuno ustaljena.
Pčelinja zajednica koja se roji nalazi se u posebnom fiziološkom stanju, uzrokovanom i faktorima unutar same zajednice i faktorima izvan nje. Rojenje se zbiva na vrhuncu razvoja pojedine pčelinje zajednice kad u njoj nastaje suvišak energije. To naročito stanje nastupa postepeno. U proljeću matica nosi sve veći broj jaja, a time se povećava sve više i broj mladih pčela.
S vremenom sve veći broj mladih pčela postaje suvišan. Kako se intenzivno hrane peludom, to se u njima nakuplja veća količina rezervnih hranjivih tvari. Takvo stanje uzrokuje bujanje jajnika mladih radilica, pa one dođu u tzv. rojidbeno stanje.
U to vrijeme nalazimo u takvoj zajednici oko 40 do 60 % radilica s razvijenim jajnicima. U posebno stanje dođe i stanoviti broj sabiračica a i sama matica. Nastanku toga stanja pogoduju malene košnice, dobra nosivost matice i jaka peludna paša uz istodobnu slabiju nektamu pašu.