Oprašivanje bilja

Oprašivanje bilja

Pri sakupljanju hrane po cvjetovima raznih biljaka pčele prenose pelud i oprašuju biljke. Samo mali broj poljoprivrednoga kulturnog bilja oprašuje se pomoću vjetra i samooprašivanjem. Najveći broj kulturnog bilja (oko 80%) oprašuju kukci, a među ovima najveću ulogu ima pčela medarica.

Razlog tome je taj što je broj pčela veoma velik, i što je pčela prema jednoj vrsti cvijeta stalna, tj. jedna pčela koja posjećuje npr. jabuku, posjećuje je stalno u toku jednog dana, a i idućih dana. Time prenosi baš onaj pelud koji je cvijetu potreban. Dlakavost pčele također pogoduje prenošenju peluda.

Danas je nesumnjivo dokazano kako veliku ulogu imaju pčele u naprednoj poljoprivredi u vezi s oprašivanjem bilja. Jaka pčelinja zajednica može u toku jednog dana oprašiti oko 3 milijuna cvjetova. Veoma veliko značenje imaju pčele u oprašivanju voćaka. Smatra se da pčele opraše oko 75 do 80% voćaka. Gdje nema pčela, voćke daju malo plodova, a mogu ostati i bez njih. I u oprašivanju kulturnoga sjemenskog bilja (npr. suncokreta, repice, heljde, djeteline, lucerne) imaju pčele znatnu ulogu.

Korist koju imamo od pčela u vezi s oprašivanjem bilja mnogo je veća od izravne koristi, naročito od proizvodnje meda. Ta neizravna korist nekoliko je puta (neki smatraju i do 10 puta) veća od izravne koristi. Stoga je potrebno da u neposrednoj blizini voćnjaka i sjemenskog kulturnog bilja u vrijeme cvjetanja bude dovoljan broj pčelinjih zajednica (2 do 4 po hektaru). Ukoliko u blizini nema dovoljan broj pčelinjih zajednica, napredni poljoprivrednik će ih tamo dovesti. Pčelarstvo je neophodna potreba poljoprivrede.

Da bi se postigao što bolji uspjeh u oprašivanju sjemenskih biljki, naročito sa cvjetovima koje pčele manje posjećuju (npr. crvena djetelina), nastoji se posebnim metodama skrenuti let pčela na određene kulture (dresura pčela). To se najjednostavnije postiže tako da pčelinje zajednice prihranjujemo malim količinama šećerne otopine u kojoj su ekstrahirani cvjetovi biljke koju želimo da pčele posjećuju. Može se sirupu dodati i nešto mirisavog ulja dobivenog od cvjetova dotične biljke. Rano ujutro, prije izleta pčela, daje se svakoj pčelinjoj zajednici po 1/10 litre mirisnog sirupa. Podražene tim mirisom, pčele pojačavaju svoj rad na toj biljci, pa su i uspjesi oprašivanja znatno bolji.

Pomoću dresure pčela može se i po nekoliko puta povisiti količina sjemena nekim kulturnim biljkama. Pokušane su i neke druge metode da se pčele upute na određene kulture (npr. naprašivanje pčela peludom određene biljke, štrcanje cvjetova crvene djeteline 10% – tnom šećernom otopinom). Oduzimanjem peluda i zatvorenog legla iz košnice i dodavanjem nepoklopljenog legla i meda izaziva se u toj zajednici velika glad za peludom, pa pčele skupljaju pelud i s onog bilja koje normalno rjeđe posjećuju.

Comments are closed.