Košnice s pokretnim saćem

Prvi počeci

Pčele u svojim prirodnim stanovima, a isto tako u pletarama, gradeći saće lijepe ga za stijene i tako je ono nepokretno. Čovjek je odavno uvidio da mu je nepokretnost saća smetnja, bilo da je, iz radoznalosti htio da vidi unutrašnjost pčelinjega gnijezda i da upozna tajne pčelinjeg života, bilo da jednostavno lakše povadi med.

Tako je čovjek usavršavao pokretnost saća u dva pravca: u izradi košnica za promatranje i u izradi košnica s gospodarskim prednostima. U povijesti su poznati učenjaci koji su proučavali život pčela i bavili se izradom košnica za promatranje: Aristotel, J. Swammerdam, R. A. F. Reaumur, F. Huber.

Izum satonoše

Nisu zaostajali ni praktični pčelari koji su, pored proučavanja života pčele, nastojali da to znanje i praktički iskoriste. Košnica s pokretnim saćem bilo je i prije nego što se to obično misli.

Košnica grčkog pčelara Della Rocca, s pokretnim satonošama

Tzv. satonoše, tj. letvice ispod poklopca košnice na kojima vise satine, za koje se navodi da ih je izumio njemački pčelar J. Dzierzon, bile su raširene po Istoku, Engleskoj, Francuskoj pa i u Njemačkoj prije Dzierzona. Drži se da potječu od starih Grka, a neki misle da dolaze s Istoka. Tako je 1790. Grk Della Rocca opisao pletaru s otoka Krete, opletenu od šiba, sa satonošama. Pletara ima pokretan poklopac. Po uzoru na tu grčku pletaru Della Rocca je izradio košnicu od dasaka, s pokretnim satonošama. Košnica se otvara odozgo i sa dvije strane, a sastoji se od dva dijela, donjeg i gornjeg (današnje plodište i medište). U svakom dijelu ima po devet satonoša. Satonoše poznaju i drugi pčelari: L. L. Christ, A. Janša, Dzierzon i d r .

Izum okvira

Da bi košnica bila potpuno pristupačna pčelaru, nije bio dovoljan izum satonoše. Istina, košnica je sad imala pokretan poklopac, ona se mogla otvoriti, ali je saće još uvijek bilo pričvršćeno za pokrajne stijene košnice. A. Berlepsch je upotrebljavao i pokrajne, okomite, letvice da bi se spriječilo pričvršćivanje saća za stijene košnice. Ali okvir nije njegov izum jer se spominje davno prije njega. Iako je to okvir, nedostaje mu još najvrednije svojstvo, tj. da bude potpuno pokretan.

Prvi potpuno pokretan okvir

F. Huber (1750 – 1831) izradio je prvi potpuno pokretan okvir, ali bez košnice. Zamislimo košnicu u kojoj je izgrađeno saće, izrezanu tako da je svaka satina ostala u jednom okviru. Svi ti okviri, sastavljeni, daju ujedno košnicu. Na jednoj, okomitoj, strani okviri su pričvršćeni jedan za drugi spojnicama (šamirima), a ostale su tri strane slobodne. Tako se saće moglo listati kao knjiga. Košnica je služila za promatranje pčela.

Huberova košnica koja se sastoji od pokretnih okvira

Prokopovičev okvir

Ukrajinac P. J. Prokopovič (1775 – 1850) prvi je stavio pravi pokretan okvir u košnicu i uveo medišne okvire. Satonoše njegovih okvira doticale su se cijelom površinom jedna druge, dok su bočne letvice i donje bile po sredini uže, radi prolaza pčela. Prokopovičeva košnica otvarala se straga, poput današnjih lisnjača. Najveća mana Prokopovičeve košnice bila je u tome što su satonoše bile potpuno zalijepljene jedna s drugom, pa je pčelama bio onemogućen prolaz povrh okvira.

Prokopovičeva košnica 1830

Langstrothova košnica

Općenito se priznaje da je izumitelj tzv. pčelinjeg razmaka američki pčelar L. L. Langstroth (1810 – 1895). To je razmak koji pčele uvijek ostavljaju netaknut. On im je preuzak da bi u njemu gradile saće, a preširok da bi ga ispunile i zalijepile propolisom. Otkrićem tog razmaka Langstroth je osnivač suvremene moderne košnice sa saćem, pokretnim do najveće moguće mjere. Košnica se otvara odozgo (poklopac), a u njoj u žljebovima na dvjema suprotnim stranama visi oko deset okvira na produžecima satonoša (tzv. uši okvira). Okviri se nigdje ne dotiču košnice, (osim što vise), nego je svuda između okvira i košnice (odozgo, sa strana i odozdo) razmak koji pčele neće ni zalijepiti ni izgraditi saćem. Razmak iznosi 6 – 10 mm ili okruglo 7 mm. Satine se ni među sobom ne dotiču, nego su razmaknute jedna od druge oko 10 mm (ulice između satina).

Taj izum utjecao je na razvoj pčelarstva toliko da se daleko nadmašilo sve ono što je do tada vjekovima stvoreno. Langstrothova košnica dala je pčelaru pčelinju zajednicu na potpuno raspolaganje. Čovjek je mogao da prouči život pčela, i da razvije takve metode pčelarenja o kojima do tog vremena nije mogao ni sanjati.

Langstrothova prvobitna košnica

Langstrothova košnica raširena je gotovo jedina u SAD (95%; ostalih 5% ide na Dadantovu košnicu i sve ostale sisteme), zatim u svim ostalim državama čitave Amerike i Australije. Iz Amerike raširila se po cijelom svijetu. Ona, može se reći, potpuno vlada u svim krajevima osim u Njemačkoj i susjednim zemljama koje su pod kulturnim utjecajem Njemačke.

Moderna dadantova košnica sa 3 polumedišta

Ali uspješno prodire i u te krajeve. U nekim evropskim zemljama, izvan njemačkog utjecaja (Francuska, Sovjetski Savez) Prevladava košnica Dadant-Blatt, ali u novije vrijeme i u te krajeve prodire Langstrothova košnica. Langstrothova se košnica neprestano širi u sve krajeve svijeta pa možda ne bi bilo pretjerano reći da će za stanovito vrijeme uglavnom istisnuti sve ostale košnice.

Košnice u našoj zemlji

Što se tiče sistema košnica u nas, tu vlada pravo šarenilo. Jedino Slovenija, pod utjecajem susjedne njemačke kulture, ima isključivo košnicu lisnjaču koja se otvara straga. U Hrvatskoj, u krajevima susjednim Sloveniji, prevladava također lisnjača.

Lisnjača AŽ domaća izrada

U drugim krajevima Hrvatske (Slavonija, Dalmacija itd.) prevladavaju košnice slične američkim (Antoniolijeva, Dadant-Blattova, Langstrothova itd). U Srbiji, a u novije vrijeme i u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori prevladava Dadant-Blattova košnica. U Vojvodini donedavno je bila raširena uglavnom pološka, košnica koja se otvara odozgo, ali nema nastavka, nego se pčelinja zajednica širi u njoj po dužini košnice. U najnovije vrijeme i tu se naglo uvodi Langstroth-Rootova košnica.

Comments are closed.