Čičak

Čičak (Arctium lappa)

Najčešći domaći nazivi: čkalj, repušina, repuh, polušina

Čičak

Čičak

Raste na neobrađenom zemljištu, bunjištima, uz plotove i grabe kraj cesta i putova. To je razgranata, zeljasta, 1-1,5 m visoka stabljika, s runastim, srcolikim listovima, najvećim među našim travama, ima grimiznocrvene cvjetne glavice gusto zbijenih cvjetića, koji se kukicama hvataju za kosu i sukno. Korijen je dug i vretenast, sivosmeđe boje. U korijenu ima polisaharida inulina, gorkih tvari, eterskog ulja, nerastvorljive gume, tanina, sumpornih spojeva, kalijeva fosfata, že1jeza, natrija, kalcija, magnezija, neke uljno-smolaste tvari i drugih spojeva.

Bere se mlado lišće u proljeće, a dvogodišnji korijen u jesen ili proljeće iduće godine, ali najčešće u oktobru i novembru, kad je biljka dosegla svoj potpuni razvitak. Cvate u julu i avgustu. Upotrebljavaju se listovi, korijen i sjemenke kada dozru. Ne valja brati pretanke korjenčiće ni debeo, odrvenjeli korijen, koji je oko 40 cm duboko u zemlji pa ga treba lopatom iskopati, oprati, oguliti, uzdužno razrezati, pustiti kroz paru 96 postotnog alkohola, dobro osušiti i zatvoriti u limenke, jer ga napadaju crvi. Svježi je korijen ljekovitiji.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje: Korijen i list upotrebljavaju se protiv upale i čireva želuca, koriste za znojenje i probavu, pomažu protiv reume, škrofuloze, kožnog ekcema, lišaja, osipa, gnojnih rana i skorbuta. Suh korijen, stučen u prah i pomiješan s jestivim uljem, liječi od gnojnih rana ako se njime namažu. Protiv reume koristi čaj od čičkovih sjemenki. Lijek protiv svih navedenih bolesti priprema se tako da se 1 velika ž1ica sitno narezanog korijena i lišća kuha u 1/2 litre vode 5 minuta, zatim to ostavi da stoji poklopljeno 10-15 minuta, i na kraju procijedi. Piju se po 2 velike žlice dvaput dnevno, ujutro i navečer. Ako se 60 gr korijena kuha 5 minuta u 1 litri vode, može se uzimati po šalica ujutro i navečer.

Radi liječenja od trakavica zdrobi se svjež korijen i pomiješa s 1-2 velike žlice vinskog ocata, zatim se istisne sok i pije 8-9 dana natašte po 1 velika žlica.

Prah od suhog korijena, pomiješan sa zečjim lojem, izvlači strana tijela iz rane. U slučaju kljenuti ličnog živca (Nervus facialis), kad se usta iskrive, zdrobi se svjež korijen i lišće s donjim dijelom stabljike čička i privije na zdravu stranu.

Kod gnojnih procesa usne šupljine grglja se, čirevi se i gnojne rane ispiru, a osip i mjesta na bolesnoj koži oblažu se čajem (odvarom) od čičkova lišća, koje hladi. Na 1 litar vode uzme se 1 dkg sušenog lišća i pije ujutro i navečer po 1 šalica. Čaj od korijena pospješuje stolicu, izlučivanje znoja i mokraće, te čisti krv. Ako se pije 1 šalica natašte i 1-2 šlice u toku dana, u dugim gutljajima, pomaže u slučaju uloga, podare, upornog reumatizma, škrofuloze, sifilisa, vodene bolesti, gihta, čireva i otrovanja živom.

Čičkovo lišće kuhano sa smrekovim mladicama čisti krv pa liječi od svih kožnih bolesti. Istim odvarom treba čireve ispirati, stavljati od njega obloge na oboljelo mjesto i ujedno piti čaj. Čaj od dielova korijena protuotrov je kod otrovanja živom. Treba znati da je korijen ljekovit samo godinu dana nakon što je ubran. Kad se koža glave dobro pere čajem od čičkova korijena, a svaki drugi dan namaže čičkovim uljem, stimulira se rast kose, ako joj korijenje nije uginulo.

Šaka suhog, sitno izrezanog korijena, polivena s malo 80-90 postotnog alkohola, ostavi se da stoji 10-14 dana, zatim se dolije 1/2 do 3/4 litara ulja, maslinova ili stolnog, pa se opet ostavi 3-4 tjedna, na toplom, uz povremeno mućkanje. Tako se dobije čičkovo ulje. Da bi alkohol ishlapio, bocu s uljem ne zatvaramo čepom nego s malo gaze ili papirom u kome su probušene male rupice.

Za čaj se na 1 litar vode uzme 1 velika žlica isječenog korijena i skuha. Pije se mlak triput dnevno, po 1 čaša, s nešto meda. Pomiješaju li se jednaki dijelovi tog čaja i ocata, pa se time natrlja koža glave dvaput dnevno, zaustavlja se ispadanje kose. Čaj od sjemenki za tu je svrhu još ljekovitiji.

Lišće i mladice čička mogu se začiniti uljem i limunovim sokom, pa služi i kao varivo. Neki kuhaju čičak i u juhi. U vinu kuhano čičkovo lišće liječi od mokraćnih kamenaca. Oni nestaju i kad se uzima sitno izrezan čičkov korijen, ili prah od suhog korijena, pomiješan s medom.

Rane od otvorenih vena na nogama liječe se oblozima od čičkova lista, koji se s donje strane namaže svinjskom mašću.

Protiv kile (hernije) treba suhi korijen zdrobiti u prah, posuti po trbuhu na mjestu kile i previti povojem namočenim u rakiju, a uz to valja triput dnevno s malo vina ili vode popiti praška od korijena koliko stane na vrh noža.

U slučaju ujeda bijesne životinje treba triput dnevno uzeti koliko stane na vrh noža zdrobljenog čičkova sjemena, da bi se krv prije oslobodila otrova. Svaku oteklinu dobro je obložiti svježim lišćem. Zgnječeno je lišće uz hipermangan najbolje sredstvo protiv trovanja od ujeda zmije. Extractum fluidum radicis Bardanae (ljekarnički) uzima se 4-6 kavskih žlica dnevno. Kao „čistač krvi“ u liječenju od sifilisa čičak zamjenjuje skupocjenu Sarsaparilu, do koje se teško dođe. Gnojni čepovi iz čireva brže izlaze, a novi se čirevi ne pojavljuju.

Comments are closed.