Anđelika

Anđelika

Angelica archangelica, porodica Apiaceae, štitarke

Anđelika

Anđelika

Anđelika je dvogodišnja biljka, u prvoj godini stvara korijen i lisnu rozetu, a u drugoj cvjetnu stabljiku. Korijen je vretenast i slabo razvijen u prvoj godini, u drugoj zadeblja i nastanu izbojci duljine 25-40 cm. Na peteljkama se nalaze listovi koji su veliki, perasto razdijeljeni. Lice im je tamnozelene boje, a naličje plavozeleno.

Iz korijenove glave u drugoj godini izraste cvjetna stabljika, višlja i od dva metra. Promjer stabljike pri dnu može biti 5-7 cm. Korijen ima promjer do 3 cm i tek u trećoj godini istjera cvjetnu stabljiku koja se grana, a na vrhovima se stvaraju štitasti, kuglasti ili polukuglasti cvatovi.

Cvjetovi su dvospolni, žutozelene boje i neugodna mirisa, privlače muhe i sjenice. Anđelika cvjeta u lipnju, a plodovi se žanju početkom srpnja. Cvjetanje i sazrijevanje plodova traje dugo, pa se osipanjem izgube plodovi s prve procvale vršne grane na svakoj biljci. Plod je spljošten, dužine 6-8 mm, a širine 4-5. Boja mu je žutosmeđa.

U cijeloj biljci je nejednolično raspoređeno eterično ulje: u korijenu 0,5-1,00%, u zrelom plodu 0,9-1,5 %, a u listu 0,15-0,3 %. Vegetacija anđelike počinje vrlo rano, tako da ponekad prvi listovi izbijaju već početkom veljače.

Vegetacijsko razdoblje u prvoj godini traje vrlo dugo, a završava u kasnu jesen. U drugoj godini već početkom srpnja plod je zreo. Klijavost sjemena je najbolja odmah poslije žetve, kasnije se smanjuje i tek nakon dužeg hladnog razdoblja niče.

Raste na šumskim čistinama i oko rubova šuma na vlažnom tlu, uz brdske rijeke i potoke. Raste i na močvarnim i vlažnim livadama i pašnjacima. Može je se naći od nizina do gorskih predjela.

Branje i prerada: Koriste se listovi, korijen, podanak i sjeme. Listove beremo tijekom proljeća i ljeta, a korijen s podankom vadimo na proljeće i u jesen. Sjeme sakupljamo u jesen. Listove sušimo u što tanjem sloju u hladu na prozračnom i suhom mjestu. Korijen peremo hladnom vodom, a krupnije komade siječemo uzdužno i sušimo na suncu ili u sušari.

Najčešća uporaba: Bolesti živčanog sustava, problemi s probavom i dišnim organima.

Napomena: Treba pripaziti da se ne zamijeni sa sličnom vrlo otrovnom velikom kukutom (Conium maculatum L.). Kukuta nije nahukana nego je posuta tamnomodrim praškom i prošarana crvenkastim točkicama, osobito pri dnu stabljike i dnu peteljki listova. Nešto je tanja od anđelike. Kukuta smrdi na mokraću kućnog miša. Pri doticaju s anđelikinim korijenom za vrijeme pripreme, treba zaštititi ruke od njegovih aktivnih sastojaka.

Comments are closed.